Mirko Ljubanić

OČI SU JOJ DUGA IZA KIŠE

Oči su joj duga iza kiše, 
kose glatke - kao vite jele,
usta slatka - kutija šećera,
tvrde grudi - kao st'jene b'jele.

Još kad krene koracima srne, 
kukovima k'o lađa zanjiše,
sve se živo za njom obazire,
svako muško gleda i uzdiše

Kad zapjeva - slavuji ućute, 
kad se smije - s' neba tugu skida,
kad otkači puce na prsima,
srce moje iz njedara kida.

Ti si moja krv planinska!
Nepredvidne, hirovite ćudi!
Niko s' tobom ne zna da se boči -
samo ja i zato - moja budi!