Miroslav
Antić
ROĐENDANSKA
PESMA
Ja
mislim da smo svi redom
iz lepe
ljubavi rođeni,
ogromne,
čudne i drhtave
kao krošnja jasike zelene.
Posle su došle kolevke,
Zvečke i zubi, i ostalo.
I noći kad smo kmečali.
I pelene… Pelene. Pelene.
Svejedno
da li su oblaci
jesenjim nebom tumarali,
ili je košava bila,
ili je mećava bila,
ja mislim: oni su videli
sva sunca kad su nas stvarali.
Zato je kosa bebama
meka i topla k'o svila.
Ja
mislim da su se voleli
i mislim da su zamišljali
najlepše usne za nas,
najlepše oko i dlan.
I želeli su da budemo
najbolji na ovom svetu.
Da li se nekad upitaš:
ličiš li na njihov san?
Mama
i tata su već u godinama
i kažu: ljubav vene.
A ja znam: ljubav njihova ostaje
i u nama se širi -
i
nastavlja se. Nastavlja
u nekom novom švrći
što će iz našeg srca
jedamput da izviri