Milutin Bojić

TA NOĆ

Ta noć što miriše na poljupce vaše
Tople kao mladost i požudno mlade,
Ta noć kad vrh mene lovori se zbraše,
Ta noć kad se tiho čas za časom krade. 

Ta noć puna pesme što duboko grmi
Neka živi mladost i nek mre u plamu,
Ta noć kad ko večer u prosutoj srmi
Pila je sav život do u nevrat samu, 

Ta noć tako burna još u meni zvoni
Kao zveket čaša i poljupce prašta,
I duboka strast kad u se se zaroni
Slike divnih žena oplođava mašta. 

O, vi žene što ste daleko od bluda,
Vi tople i čedne, da li u noć kasnu
Sanjate mladića večno željnog žuda,
Da vas grli toplo do u zoru jasnu. 

Ta noć topla, zrela, septembarskih dana
Pred dolazak jesenjih maškara
Bruji mi u uhu uz zvuk šedrvana,
Puna zlatne kiše i mesečnog čara.